Mr. Stjepan IVANKOVIC PORIJEKLO KOCERINSKOG PUCANSTVA Prilog prougavanju etnigke proslosti stanovnistva zapadne Hereegovine Koéerin je jedino mjesto na podrugju danainje Sirokobrijeske op- Gine, Gije je ime spomenuto u srednjem vijeku i to dva puta. Prvi put 1410/11. na Vignjevoj nadgrobnoj plod (SI. 1 i 2) i drugi put 1452. god. u pismu dubrovatkog poklisara, koje je on pisao svom knezu kod Koée- rina, a confini de Cocharin. Ova dva podatka su dovoljan dokaz da je Koéerin bio znatajno mjesto u stednjovjekovnoj bosanskoj dréavi, od- nosno Humu, Hercegovini. Viganj MiloSevié i ostali nekadasnji stanovnici Koferina zasluzZuju da neSto vise kaZemo o njima i njihovom porijeklu. O najpoznatijem i prvom spomenutom Kogerinjanu Vignju MiloSevicu znamo da je bio plemié i da je umro na svom plemickom imanju pod Koéerinom. Takoder, znamo da je sluzio petorici bosanskih banova i kraljeva, Sto opet kaze da je redovito i8ao i na vojne i ratove, jer je to bila njegova obveza kao plemiéa. Njegovi banovi i kraljevi vodili su Gesto ratove protiv neposlusnih velikaSa, ali i protiv stranih napadaéa kao Sto su Usti. Sve je te ratove prezivio i mirno umro u svojoj kuéi. Prougavanjem njegovih kostiju utvrdeno je da je Zivio oko 65 godina.! Zivotni vijek i ne toliko dug koliko sadrZajan, Drugih podataka o njemu nemamo, Mozemo samo nagadati Sto je bilo s njegovim potomeima ako ih je imao. Da li su izginuli u borbi s turskim osvajacem ili su pobjegli u krajeve i zemlje koje su bile slobodne od Turaka. U kasnijim dokumentima na podrugju Kogerina ne susreéemo prezime MiloSevié. " Zivko Mikié: “Antropolotka zapaZanja o skeletu Vignja Milosevica", Akademija nauka i tumjetnosti BiH, Godiiwak, Enjiga XXIV. Centar za balkanoloike isptivanjs, kjiga 22, Sarajevo 1986, 165+ B4ME Wd He CINHcR ETO AX 4 eck AE JICHEHH MHA0 UE RWG cay zsh EAC TH Ho PR. 1c Be Ave Se WAC PANT PEW He PAAOC TOIHET OBPME ACHREs iced RHCEOC TOS finest 1 sn eee Ic PAWCK EB PETOr, u)ha. Amin’! Se (ovdje) edi Uy bocmenad eee Visi? Niloseve. Sa ban CTOR Stipanu i kralu T(r')ku, i kralw nogoc ros TOs Dabisi, i kralici Grubi,’ i kralu Prve ne he GWYN Ostoju. I u to vrime doide, i svadi BOHAE [cot TNA se Ostoja kral’s Hercegon i z HAEITOXS Nd CBO Bosn(o}m’ ina es pe tee) MTA ME NITOM ieoaltige 1 lopeh? ve wress! no& b ICOYEPHOM plemenitom’ pod’ Koéerinom’. I wmonx Bdc NENdeT molu vas’, ne nastupaite na me! Ja s(a)m’ bil’ kako vi (este, vi NDE Tom, dn Te . ete biti kako (jJesam ja.” preledco B Keema BHAG TERA THCACO Latiniéni prijepis epitafa ECdM TF Vignja Milosevi¢a. SL. 1. Nadgrobna ploca Vignja Miloseviéa. U veé spomenutom turskom defteru iz 1468/69. god. Koéeri spominje kao pusto mjesto. Prema ovom podatku moze se zakljuéi su eventualni Vignjevi potomci pobjegli ispred Turaka ili su izginuli uw borbi s njima. I jedna i druga tvrdnja ima realne pretpostavke. Povijesni izvori kazu da je jedan broj bosanskih i hercegovatkih plemi¢a izginuo u borbama protiv Turaka u vrijeme njihovog zauzeéa Bosne i Hercegovine. Takoder nam ti izvori kazZu da je u to vrijeme veti broj velikaSa pobjegao ispred turskog osvajaga, najvise na podrudje danasnje Republika Hrvatske. 166Jesu li medu njima bili koderinski plemi¢i Miloseviéi, njihovog imena, zasad, nema u dostupnim dokumentima iz tog vremena. U turskim defierima druge polovice 15. i u 16, st. stanovnici Koéerina, kako je veé reteno, poimenigno su nabrojeni tri puta. Veé smo istakli da Turci nis u svojim popisima navodili prezimena, ve¢ ime i ime oca, sto onemoguéava da utvrdimo koji su rodovi tada naseljavali Kocerin. U sva tri popisa imena navedenih Koéerinjana imena su narodna, sto znaci da su i vlaski rodovi u to vrijeme bili hrvatizirani. Vrsta poreza koji su plaGali samo Vlasi upuéuje nas na zakljuéak da su rodovi vlaskog podrijetla bili popriliéno brojni Koéerinska prezimena moZemo pratiti od biskupskih popisa u 18. st. Od 12 prezimena koja su navedena u popisu biskupa Dragi¢eviéa 1743, god. u Koderinu ih ima danas samo 3: Banozié, Cuk i Udovigié. Od 10 koja su popisana u izyjestaju biskupa Marijana Bogdanoviéa iz 1768. god. u Kogerinu sada Zive: Sesari, Udovitiéi, Sablji¢i, Cuci i Banozi¢i. Sva ostala prezimena, koja danas nose Koéerinjani, dosla su kasnije, uglavnom potkraj 18. i pogetkom 19. st Danas u Kogerinu, njegovim zaseocima i Gornjim Mami¢ima Zive: Bazine, Cuci, ¢ Grubisiéi, Ivankoviéi, Kraljeviéi, Kvesiéi, Mabiéi, Martinoviéi, Marusi¢i, Mikuligi, Sabljiéi, Sesari, Sutoni, Udovidiéi, Gaspari, Kolobariéi, Kozuli i Vukoje. 2. Steéak, najvjerojamije, Zene Vignia Miloseviéa iz 1410./11. god. 167‘Tko su danaénji Koéerinjani? ‘Tko su zapravo i odakle su dosli danasnji Koéerinjani? Imali li u njima viaske i bunjevacke krvi? Tko su Viasi i na Sto mislimo pod tim imenom? U historiografiji 0 Vlasima popriliéno se pisalo, ali jos uvijek o tome problemu povijesna zanost nije rekla zadnju rijeé? Vlasi ili kako ih u Dalmaciji cesto nazivaju Morlaci djelomigno su romanizirani Tiri. Rimljani, kad su konaéno potetkom 1. st. u vrijeme prvog rimskog cara Augusta, pokorili ilirska plemena, koja su Zivjela na ovim prostorima, poteli su njihovu romanizaciju Na danaénjem kogerinskom podrugju u predrimsko i rimsko doba Zivjelo je najratobornije i najhrabrije ilirsko pleme Dalmati ili Delmati. Srediste im je bilo w utvrdenom gradu Delminiju, koji se nalazio na planini Libu iznad sela Kongore i Boréana na Duvanjskom polju. Rimljani su imali grdnih muka dok su ih pokorili i zatim razorili njihov Delminij. O moti Dalmata govore ostaci 36 njihovih gradina i utvrda saéuvanih na visovima oko Duvanjskog polja. Na vrhuncu mo¢i vlast im se prostirala od rijeke Krke do rijeke Neretve. Dalmati su bili i najbrojnije ilirsko pleme. Imali su 342 dekurije, odnosno bratstva.? Osim Dalmata danasnju jugozapadnu Hercegovinu naseljavala su joS dva ilirska plemena, Ardijejci i Daorsi. Ardijejei su naseljavli teritorij na desnoj obali donjeg toka rijeke Neretve sa stediStem oko danainjeg Ljubuskog. Daorsi su, uglavnom, obitavali na terenu danaénjih opéina: Stolac, Ravno i Neum te dijelovima opéina Capljina i Citluk. Njihovo glavno naselje bio je grad Daors u OSani¢ima iznad Stoca, gdje su uw 2. st. pr. Kr. kovall svoj novac. Oni su od rijetkih ilirskih plemena koji su helenizirani, pa su rimsku vlast primili miro, sto im ratoborni i slobodnoljubljivi Dalmati nisu nikad oprostili, Pretpostavlja se da su upravo oni razorili i spalili njihov grad Daors. Jedan od uzroka ratova koje su Rimljani vodili protiv Dalmata bio je i taj Sto su oni napadali rimske saveznike 2 Marko Vego: Naselja Bosonske srednjoviekorne drfave, Sarajevo 1957. i Bekije kroz vekowe, Sarajevo 1964, Krunoslav Draganowig: “Naselja i migracje na Kupresu", u kjiai Sa Kupreske vsorov Basho Pole - Zagred 1994 “Marijo Petrie: “Etnigka prosloststanovniswa na podrugju Listice”, Glasnik Zemalskog muse}e Bosne 1 Hercegosine w Sarajess, nova seria XXIVINAV, Sarajevo 1970. 'Nedim Flipovie: "Viai I uspostaa timarskog sistema w Hercegovk 2, Centar 2a balkanoloska isptivanja br. 10, Sarajevo 1974 ‘Sinpozium sednjovjekounom arunu, Sarajevo. 1963. "Dura Basler: “Leksikon Ti", w krjiei Krtianske arheologia, Mostar 1990, ", Godisnjok ANU Bilt b 168Daorse. Granica izmedu Dalmata i Daorsa najyjerojatnije je i8la preko Gomjeg Brotnja i istotnog dijela Sirokobrijeske opéine.* Rimljani su podeli svoje dugogodi’nje borbe protiv ilirskih plemena na istoénoj obali Jadrana 229. god. pr. Kr. Borbe su trajale skoro dva i pol stoljeéa, sve do 9. god. po. Kr.. Godinu dana kasnije Rimljani su podijelili dotadagnju svoju provinciju Zapadni Ilirik na Dalmaciju i Panoniju. Sjediste novostvorene pokrajine Dalmaeije bilo je u gradu Saloni, dananjem Solinu, U rimskoj pokrajini Dalmaciji bila su objedinjena sva sjeverna ilirska plemena na éelu s Dalmatima po kojima je provineija i dobila ime. Pokorenim ilirskim plemenima, koja su ula u sastav novostvorene provineije Dalmacije, Rimljani su ostavili lokalnu slobodu, neku vrstu plemenske samouprave. Ipak, za plemenskog pincepsa mogao je biti pos- tavljen samo domaéi Eovjek koji je prihvatio romanizaciju. Tako je potela i romanizacija Dalmata i ostalih ilirskih plemena, koja nije iSla ni brzo ni lako. S vremenom otpor je slabio i oni su se djelomigno romanizirali, prihva¢ajuci rimsku kulturu, vjeru i latinski jezik. Ovakvo stanje bilo je sve do potetka 7. st., do doseljavanja Slavena, odnosno Hrvata na ove prostore. Pred naletom Avara i Slavena, ovi ne sasvim romanizirani Iliri pobjegli su od gradova i putova, u brdska i nepristupaéna mjesta. I krSéanstvo je do njih sporije dolazilo. I nije sluéajno da se u ranom srednjem vijeku podrugje izmedu Cetine i Neretve naziva Paganija. Ovo nas upuéuje na zakljuéak da su kasnije primili kr8¢anstvo nego njihovi susjedi. Iako stanovnici kroatizirani, ipak su svoju kulturu i obigaje dobrim dijelom saéuvali citavo vrijeme srednjovjekovne hrvatske i bosanske drZave. To su Viasi, koji posebno istiu turski izvori i kojima turske vlasti daju odredene privilegije. Dubrovatki povijesni izvori Vlahe nazivaju Morlacima i Martolozima, Crim Latinima: “U Hercegovini su dugo Zivjeli Rimljani koji su djelomigno romanizirali domaée stanovnike Hire. Kad su juzni Slaveni dodli u nase krajeve, potisnuli su Tliro-Romane u planinske krajeve i zadrZali sebi plodna zemljista u ravnitarskim predjelima. Ponekad su Vlasi u ranom srednjem vijeku ostali u blizini svojih starih naselja, i to tamo gdje su kulturno i brojno bili jaki. Takav sluéaj je u Hardomilju kod Ljubuskog iu Vojniéima kod Vitine. Viasi su se, pored stotarstva bavili tgovinom i kiridzijskim poslo- vima. Nisu. zanemarivali domaéu radinost: izradivali su posude od gline i drveta, odjecu od sukna, lana i koZe. Stupili su u trgovatke odnose s Dubrovnikom, Splitom, Trogirom, Kotorom i ostalim dalmatinskim “Marko Vego: Historja Bromja do 1878, Ciluk 1977 169gradovima. Stanovnici ovih gradova esto uvezenu robu iz Hercegovine nazivaju vlaskom: vlaski sir, vlaSka raSa, vlaSki prSut itd.”S I danas na podrugju Kogerina ima toponima koji upuéuju na nekadaénju prisutnost Vlaha: Romino katuniste u Ivankovi¢a brdu, oranica Katuniste u Kovgerinu i Katunina u Ljubotiéima. “Vlaskom elementu svakako pripadaju i nazivi kao: Strazinica ili Straznica (ume i oranice na nekoliko mjesta u Kogerinu iu Ljuboti¢ima) ili toponim istog znaéenja Varda (planina iz- nad Izbiéna), Podvarda (krS sa stednjovjekovnom nekropolom iznad Izbiéna), Vardica (pasnjak u Britvici), Zagvardom (Suma u Koéerinu) i sligno.”* Danasnji Kozuli su potomci od viakkog roda KodZul. Takoder, su vlaska bratstva Pribiniéi, Hardomiliéi, Vojiniéi i Bobani. Pitanje stavizacije Viaha historiografija nije do kraja rijeSila. Kad su Viasi izmedu Cetine i Neretve slavenizirani, odnosno kroatizirani, tesko je precizno reéi. U povelji bosanskog kralja Ostoje iz 1408. god. kojom je braéi Radivojevicima dana u posjed sva zemlja izmedu Neretve i Cetine, spominju se Viasi.? “Prije svega, karakteristitno je da feudalna oblast na koju pretendi- raju Radivojeviéi zauzima doslovno éitav kopneni dio nekadasnje zemlje Neretljana, ukljuéujuci kraj oko donjeg toka Neretva (sa Zupom Lukom) na jugoistoku i Poljica do Zmnovnice na sjeverozapadu. Osim ovog primorskog dijela, njihova oblast na sjeveru dopire do Duvanjskog polja i planinskih vijenaca Cvrsnice, Ljubuse i Radu’e, obuhvaéajuéi i znatne dijelove nekadasnje Humske zemlje. Zanimljivo je, dalje, da cijela ova ‘oblast’ i danas pokazuje izrazito jedinstvo, koje se odituje u jeziku, no&nji, religiji, tipu naselja, mentalitetu i dr. Da li se ta cjelina i jedinstvenost formirala u vremenu od kraja 13. do 15. st. kada ovim krajevima dominiraju Su- bici, Nelepi¢i i Bogavéiéi - Radivojevici, ili njezine korijene treba traziti u mnogo dubljoj starini, u najstarijim granicama zemlje Neretljana?”® Ove Viahe povijesni izvori s potetka 15. st. nazivaju Hrvatima. Drugim rijegima oni su bili kroatizirani veé krajem 14. st. U veé spomenutim turskim defterima imena navedenih Zitelja Kogerina i Sireg podrugja jesu narodna. I ovaj nam podatak govori da su Vlasi na ovom podrugju prije dolaska Turaka bili slavenizirani, iako ima i drugih misljenja: “Za cetinske § Marko Vego: Bekiia kroz vilekove, Sarajevo 1964 * Marjo Petré: “Etnigha proslost stanomistwa na podrugju Lift”, Glaanikt Zemaljskog ‘muzeja Bosne 1 Hercegovine u Sarajevu, nova senja XXIVIAXV, Sarajevo 1970. Vlatki rod Radivojeviéa djelovao je prcko dva stoljesa na podragju izmedu Nerotve i Cetine, znati i'w danafnjo} zapadnoj Hercegovint Pavao Andelié: Studie o tentonialopoliicko} organizacit srednjovjekomne Bosne, tt. 125, Sargjovo 1982. 170Viahe pise geograf Domenico Negri oko 1550. god. da govore iskvarenim latinskim jezikom i da sami sebe zovu romanima. Prema Jiriéeku to je jo8 bilo stanje dvojezignosti u kojem je slavenski polagano potiskivao romanski jezik koji je konatno i8teznuo.”” Sami pojam Viah Krunoslav Draganovié objainjava: “Rijeé Viasi donosimo pod navodnicima, jer ona svoje prvotno znagenje tokom vremena postepeno mijenja. U pogetku ona znati pripadnika posebne etnitke skupine, naroda koji govori romanskim jezikom i potjeée uglavnom od romaniziranih starih stanovnika Balkana; zatim znati stalez nomadskih pastira bez obzira na jezik koji govore; konaéno, Viasi su. povlastena Kategorija turskih podanika s posebnim vojnitkim obvezama.” Naprijed smo vidjeli da su Koéerinjani plaéali Turcima [Link] i odsjekom 1519. god., jer su imali vojniéku obvezu u Guvanju tvrdave Vrgorac i Netujak, Sto znaéi da su pripadali u povlastenu kategoriju turskih podanika Viaha. Ovo nam daje za pravo da mozemo zakljuéiti da se u Koéerinjanima do danagnjeg dana saéuvala i pokoja kap viaske krvi. Osim viaske u danainjim Koéerinjanima ima i bunjevatke krv ‘Tko su Bunjevei i odakle su doéli U Siroj javnosti pod Bunjeveima smatra se hrvatsko stanovnistvo koje ji juznoj Madarskoj. Opéenito prevladava misljenje da su ti Hrvati odselili negdje iz Hercegovine od rijeke Bune po kojoj su i dobili ime. Ovo shvaéanje je vrlo pojednostavijeno i ne samo to veé i pogresno. Pojam Bunjevei mnogo je Siri i slozenij © postanku naziva Bunjevci uvrijezila su se dva misljenja. Prvo smo veé naveli da su oni ime dobili po rijeci Buni, Suvremena povijesna znanost opovrgla je ovu tezu iz tri razloga. Prvi je da su Bunjevei toliko velika narodna skupina koja se ne moze niti u kojem slugaju vezati za tako mali prostor kao Sto je podruéje rijeke Bune u Hercegovini. Drugi je argument da oko Bune pa i sire u Hercegovini nije sacuvana ni najmanja uspomena na Bunjevee. Treéi je injenica da su Bunjevci ikavci, a danainji stanovnici Bune, i posebno, istoéno od nje su ijekavci, Drugo misljenje, koje danas veéina poyjesnifara pritvaca da su Bunjevei dobili ime po bunji, primitivnoj nastambi koja je gradena od suhozidine u sjevernoj i stednjoj Dalmaciji » Keunoslay Dragancwig: “Naslja i migracie na Kupresu", w knjai Sa Kuprete sigoravn Batko Polje ~ Zagreb 1994 "Ist. 171Bunja je primitivna kuéica od kamena bez maltera, Obiéno je okrugla, ali ponekad i éetvrtasta oblika. U nju su se za nevremena sklanjali pastiri sa sitnom stokom. U vrijeme koje razmatramo sluzila je i za stanovanje. Jezikoslovci njezino ime povezuju s albanskom rijeci bun Sto znaéi kamen, ali i pastirska kucica, Ova konstatacija nas opet vraéa na romanizirana ilirska plemena, odnosno Vlahe. Svi dosadaSnji povjesniéari, koji su se bavili genezom nastanka imena Bunjevci, po mom migljenju zaboravili su na vrlo vazan moment a to je da su Bunjevei mogli dobiti ime po rijeti buni, bunjenju. Veé je reéeno da su ratoborni Dalmati, a i druga ilirska plemena koja takoder nisu bili andeli, naseljavali podrudja jugozapadne Bosne, veci dio zapadne Hercegovine i danagnju srednju Dalmaciju. Takoder smo vidjeli da su Rimljani s njima vodili velike bitke, iako su se djelomiéno romanizirali, uvijek su sacuvali svoj neovisni i prkosni duh. Dolaskom Slavena, odnosno Hrvata, veéinom su se povukli u gorska podrugja, daleko od cesta i gradova, gdje su se uglavnom bavili stogarstvom. Takoder smo vidjeli, da pokrétavanje a i pohrvaGenje kod njih je i8lo sporije nego kod drugih, ali kad su ih jednom prihvatili, to su évrsto branili. U povijesti srednjeg vijeka nazvani su Vlasi i Morlaci. Suvremena povijesna znanost se slaze da su i oni 1 iz koje su nastali Bunjevci. Ti, pohrvaéeni Vlasi nisu trpjeli nepravdu a posebno tudinsku viast zbog éega su se esto bunili, Zasto i Bunjevei ne bi dobili ime po ovim buntovnicima. “Jezgro Bunjevaca éine poslavenjeni stari romanski stanovnici, pastiri ‘od Velebita do krénih hercegovaékih planina Cvsnice, Cabulje i Veleza, oko bazena Neretve. $ njima su se tokom vremena, osobito u velikim seobama izazvanim turskom invazijom, izmijeSali i srodili mnogi Hrvati ikavskog narjegja... MurgiGevu prije zabiljeZenu predaju 0 mijeSanju romanskog i hrvatskog elementa kod Bunjevaca lijepo osvjetljuje cinjenica Luke Suéiéa, bunjevackog prvaka i kapetana njihovih odreda u borbi protiv Turaka u Batkoj (1687.-1688.), rodena u Albani u Bosni oko godine 1648. Ta Albana nije nista drugo nego Bila kod Livna, a Suéi¢i stari hrvatski plemi¢i upravo iz tog kraja koji inaée nemaju nikakve veze 's romanskim polunomadskim stoéarima. Ve6 iscrplien prostor ove sitne studije ne dozvoljava nam, nazalost, da dublje udemo u vazni problem hrvatskih Bunjevaca, posebno njihove dosad nespomenute hercegovaéke grane. Problem je vazan jer se radi, po Erdeljanoviéu,"' 0 oko 400.000 Ijudi, bez onih, dosad nezapazenih, u Hereegovini. Mozemo ovdje na njega samo upozoriti i dati poticaje za Josip Endeljanovi: O poreklu Bunjeaca, SKA, posebna iatanja, kniga LXXIX., Beograd 1930, 12njegovo prougavanje ne upuStajuci se u potrebne analize i dokazni material Cudno je da se ime bunja i Bunjevci u Hercegovini ne éuje. To su ime dobili izaSavsi iz Hercegovine, tek u drugim krajevima.”? U daljem tekstu Draganovié navodi obitelji u Hercegovini i zapadnoj Bosni koje pripadaju bunjevatkim Hrvatima. Medu navedenim obiteljima veéi ih broj i danas Zivi na podrudju Koterina ili u njegovoj blizoj okolici. “A njihovi imenjaci nalaze se i u trima ostalim bunjevackim grupama, lickoj, dalmatinskoj i podunavskoj: Aniti¢i, Dumantiéi, Blagevici, Glavasi, Ivankovici, Knezoviéi, Juri¢i, Mari¢i, Marijanovici, Matiéi, Orlovidi, Pande (PandZiéi), P(a)riéi¢i, Rajiti, Sudari, Tokiéi, Vile, Vrankoviéi (Frankoviéi), Vudici, Zubci, Zuljevidi i dr. Za neke druge rodove u glavnim bunjevatkim centrima u Hercegovini bilo bi to zanimljivo istraziti (Vladi¢i, Sunjici, Skodibusici, Sliskoviei, Zadre i sl). Tova prezimena potvrduju danas prihvaéenu tezu da potomei Bunjevaca jo8 uvijek Zive i na podrugju zapadne Hercegovine, izmedu ostalog i u Koéerinu. Bunjevci su dobrim dijelom potekli iz zapadne Hercegovine a to nam ukazuje i Gnjenica da su svi ikavei. Iako su kroz duga stoljeéa mnogi pod pritiskom raznih osvajaéa i drugih nevolja iselili, ipak ih je ostalo iu ovim krajevima. Obrazlazuéi nesto Sire genezu Bunjevaca htio sam ukazati da i medu danainjim stanovnicima Koverina i njegove okoline ima rodova koji pripadaju u veliku obitelj bunjevatkih Hrvata. Ranije smo istakli da zemljigni toponimi kao i meka prezimena upuéuju na dugogodisnju vlasku prisutnost na koéerinskom podrugju, © bunjevaékoj komponenti_ medu kogerinskim stanovnicima, radi ilustracije, neSto Gemo vise reéi o rodu Ivankoviéa. Ivankovici, koji su se potkraj 18. st. doselili u Koterin, prema Draganoviéu kako smo vidjeli, starinom su Bunjevei. Ima ih w sve éetiri grupe bunjevaékih Hrvata: u litkoj, dalmatinskoj, podunavskoj i hercegovatkoj. Inaée su vrlo stari hercegovaéki rod. Prema usmenoj predaj potjecu od srednjovjekovne plemi¢ke obitelji Novakovica koji su u Humskoj zemlji Zivjeli u Zupi Zazablje, Od Novakoviéa potjecu i Maslaci koji Zive u mnogim selima oko Hutova blata: “Prema tradiciji porijeklom od Novakoviéa su i Ivankovici. To kao da donekle potvrduje i to to i jedni i drugi od davnina slave sv. Juru.”!* Zanimljivo je da i Ivankovici u ® Krunoslav Draganovié: “Naselja i migracije na Kupresu”, w knjii Sa Kupretke visoravni Baiko Polje = Zagreb 1994, © Isto 1 Grupa autora, monografia: Hutovo, Mostar 1904, 173Koéerinu slave sv. Juru, Zvono koje su Ivankoviéi postavili prije Drugog svjetskog rata posveceno je sv. Juri. Sto se tite zupe Zazablje, ona je obuhvacala podrugje od Zabe planine do mora. Srediste joj je bilo u danaSnjem selu Gracu kod Neuma. I Hutovo je pripadalo ovoj Zupi. Cesto se spominje u srednjovjekovnim dokumentima, jer je preko njezinog teritorija sao vazan trgovacki put od luke Neuma do Stoca. U srednjoyjekovnim hrvatskim zemljama Zupa je bila upravna jedinica koja bi danas, makar u teritorijalnom smislu, odgovarala opéini Novakoviéi su se isticali u borbama protiv Turaka u Kandijskom i Beékom ratu, o Gemu u spomenutoj pjesmi pjeva i fra Andrija Kadié Miosié: Nejma, care, majke ni ljubovee koja nije u crno zavita; na krajini nejmade junaka koga nisu rane dopadnule. Sa svi strana na nas udaraju ter nam tezke jade zadavaju, ‘od Neretve Novakovié Nikola, desno krilo duzda mletackog,!® Ivankoviéi danas Zive na podrugju ditave Hercegovine, posebno su brojni u opéinama Siroki Brijeg, Posusje, Citluk, Capljina, Ljubuski i Mostar. U veéem broju su nastanjeni na prostoru Tomislavgrada, Livna, Viteza, Odzaka i dr. Kako su i kad dosli u Koéerin, odnosno Ivankoviéa Dolac, te’ko je toéno utvrditi, jer nemamo dostupnih povijesnih izvora. U popisu katolika Bosanskog vikarijata iz 1743. i 1768. god. nema ih u Koterinu, Na temelje kazivanja starijih Ivankovéa i nekih dokumenata s povetka 19. st. kao i analiziranjem slijeda zbivanja medu samim Ivankovicima u prvoj polovici 19. st. sa sigurno8éu moje se reéi da su do’li u Ivankoviéa Dolac (Koéerin) 70-ih ili 80-ih godina 18. st. Odakle su dosti, ni to pitanje nije jo do kraja rasvijetljeno. U veéini kazivanja spominje se da su do8li iz Buhova, dok neki navode i Polog. I jedna i druga verzija su manjkave. Prema Sesto spominjanom popisu iz 1768. god. u Pologu je ivjela obitelj Martina Ivankoviéa koja je imala 27 Glanova, od toga 12 djece. U Buhovu je iste godine Zivio Mijo Ivankovié s 5 Slanova obitelji, " Andrija Katié Miosié: Rezgovor ugodni navoda slovinskog, Mostar 2000. 174‘od kojih je jedno dijete, Prema svim saznanjima i pokazateljima u Koéerin su dosle najmanje €etiri, vjerojatno i vige obitelji, koje, kako izgleda, nisu bile u blizem srodstvu. U svakom sluéaju, prilikom doseljenja bili su brojni i te8ko je objasniti da su dodli iz Buhova ili Pologa, gdje su pred njihov dolazak bile samo dvije obitelji Ivankoviéa, po jedna u svakom miestu. Druga je Ginjenica, da doseljeni Ivankovi¢i nisu bili u blizim rodbinskim odnosima, jer da su dosli iz ova dva mjesta, tada bi bili braca ili najblizi rodaci. Posjed koji je dan Ivankovi¢ima vrlo je velik: od Podvrani¢a do granice prema Grudama, Kolobariéa Docu, Mikuliéa u Potkraju i do Rujna% Tako veliki posed nije sigurno dat brojéano malom rodu. Za 30-ak godina po doseljenju toliko im se broj poveéao da su se morali seliti unutar svoga posjeda. Prema usmenoj predaji na posjedu gdje su dosli Ivankoviéi, prije njih ivjeli su Jelinigi, ji je rod izumro od kuge. Ivankovici su i njihovo groblje naslijedil Priga o Jelini¢ima ima povijesno pokriée. U popisu Koterinjana iz 1743. god. upisan je i Ivan Jelinié sa 6 Slanova obitelji. U popisu iz 1768. god. Jeliniéa nema u Koterinu niti na podrugju zapadne Hercegovine, Gime predaja o njihovom pomoru od kuge dobiva na vjerodostojnosti. Koverinski Ivankovici su vrlo Zivotan rod. Danas ih u Kogerinu Zivi preko 40 domaéinstava a u drugim naseljima Sirokobrijeske opéine jos toliko. Mnogo ih je u Mostaru i Duvnu. Veliki ih je broj poslije Drugog syjetskog rata odselio u Slavoniju. Ima ih i u Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Sarajevu, Osijeku, Varaédinu i da ne nabrajam vie, Osim dokumenata o porijeklu Ivankoviéa zanimljiva je i satuvana tradicija prema kojoj su dodli na ove prostore iz Crne Gore ili istogne Hercegovine. Iz Krivosija u Boki Kotorskoj krenula su dva brata Ivankoviéa na dvije strane sa svojim suplemenicima. Jedni su se uputili prema Foti i stigli su sve do Batke. U Batkoj i danas Zivi veliki broj bunjevatkih Hrvata a medu njima i rod Ivankoviéa. Ova prita potvrduje iznesenu tezu 0 Ivankoviéima kao Bunjevcima, Bez obzira Sto usmena predaja nije pouzdana, ipak se ona u ovom sluéaju podudara sa znanstvenim saznanjima da su Ivankovidi Bunjevei Drugi brat, takoder s grupom rodaka, krenuo je prema Stocu. Medu Ivankovicima u Pologu kraj Mostara i u Koéerinu uvrijezeno je misljenje da oni potjetu od Stoca. U ovom slugaju navodi se veé éesto éuvena ' Podvranié, Potkraj i Rujan zascoci su Koderina kao i lankoviéa Dola, dok je Kolobariéa olae pripadao Gornjim Mamicima, 175priga za mnoge rodove. U Stocu su Zivjela dva brata Ivankoviéa, od kojih su Turci trazili da prijedu na islam ili da napuste imanje. Jedan je brat presao na islam i ostao na imanju. Drugi je otiéao i naselio se u Pologu Giji su potomei stighi i u Koéerin. 1 ova prita ima i povijesnu potku, jer 1 selu Popratima kod Stoca Zive muslimani Ivankovici, koji prelaskom na islam nisu mijenjali prezime. Da li je kod njih bila saéuvana tradicija da potjecu od ugledne obitelj, éije je prezime ne&to znagilo pa ga zato nisu mijenjali Sliéna priéa o porijeklu mogla bi se isprigati za vecinu koverinskih, a i zapadnohercegovatkih rodova. Saietak DanaSnje koderinsko stanovnistvo vute porijeklo s relativno malog prostora od Neretve do Cetine, u rijetkim slutajevima istotno od Neretve. Skoro svi danaénji koéerinski rodovi su tu od vremena turske vlasti i skoro da nemamo rodovskih promjena od kraja 18. i potetka 19. st Najveci ih se broj doselio krajem 18. st. Povijesni dokumenti omoguéuju da pratimo njihovu migraciju u vrijeme turske vlasti. Najvece migracije su se dogadale za vrijeme mletatko-turskih i tursko-austrijskih ratova u drugoj polovici 17. i prvoj polovici 18. st. Ta seljenja i preseljavanja se bila na relaciji zapadna Hercegovina - stednja Dalmacija, posebno poslije ostobodenja Makarskog primorja potkraj 17. st. te sinjske i imotske krajine poéetkom 18. st. od turske vlasti. Smirivanjem stanja u drugoj polovici 18. st, dijelom se izbjeglo stanovnistvo vra¢alo nazad u Hercegovinu. Tako su Kotuli dosli iz Zmijevaca u Gornje Mamie, a za Gaspare postoji misljenje da su i oni iz Dalmacije, Iako su koterinski Mikuli¢i dosli iz RuZiéa, ipak svoje korijene vuku iz Dalmacije. I Sesari, koji su po nekim od Radmana, bjeZali su i vraéali se iz Dalmacije. Zapadna Hercegovina je od doseljenja Hrvata na ove prostore bila izvan Sirokih imigracijskih putova, iz nje se iseljavalo, a mnogo rjede useljavalo. Po prirodi pasivna, ali geopolitiéki itekako zanimljiva, po kojoj su se Gesto kretale i ratovale osvajatke vojske i kao takva nije bila privlaéna za ve¢a naseljavanja iz udaljenijih podrugja. Njezino danasnje stanovnistvo su doseljeni Hrvati u 7. st. u éijim Zilama ima i krvi romaniziranih Ilira, koje stednjovjekovni izvori nazivaju Vlasi ili Morlaci. ‘Takoder je dokazano da veliki broj dana’njih rodova vute porijeklo od Bunjevackih Hrvata. U svakom slu¢aju ovo vrijedi i za danainje Zitelje Koverina. 176Na prostoru zapadne Hercegovine i u mimo se doba te&ko prezivijavalo, au ratnom da i ne govorimo. Povijesni dogadaji i zbivanja nam kazu, da su na ovom podruéju razdoblja mira bila vrlo kratka i rijetka iznimka, za razliku od ratnih koja su bila dugotrajna i desta. Ovdje se stalno ratovalo, od Rimljana i Mira do najnovijih dana. U takvim uvjetima, u stalnoj borbi za goli Zivot i prezivijavanje, za elementarna Ijudska prava i stanovni8tvo ovog kraja steklo je odredene osobine samoodrZanja. Mr. Stjepan IVANKOVIC DIE ABSTAMMUNG DER BEWOHNERSCHAFT VON KOCERIN Zusammenfassung Dic heutige Bewohnerschaft von Koéerin stammt aus dem relativ Kleinen Gebiet von der Neretva bis zur Cetina, nur ausnahmsweise dstlich von der Neretva. Fast alle heutigen Geschlechter von Koéerin sind da seit tiirkischer Herrschaft vorhanden und es gibt fast keine genealogischen Anderungen seit Ende des 18. und Anfang des 19. Jahrhunderts. Die meisten Familien wanderten Ende des 18. Jahrhunderts ein. In historischen Quellen ist ihrer Migration wahrend der Tarkenzeit zu folgen. Die groBten Migrationen ereigneten sich wahrend venezianisch-tirkischer und tirkisch- Ssterreichischer Kriege in der aweiten Hilfte des 17. und in der ersten Hilfte des 18. Jahrhunderts. Diese Umsiedelungen spielten sich zwischen der Westherzegowina und Mitteldalmatien ab, besonders nach der Befreiung, des Kiistenlandes von Makarska Ende des 17. Jahrhunderts und der Militargrenze (der Kraina) von Sinj und Imotski Anfang des 18. Jahrhunderts von tiirkischer Herrschaft. Durch den Frieden in der zweiten Halfte des 18. Jahrhunderts kehrte zum Teil die Bevétkerung in die Herzegowina zuriick. So kamen KozZuls aus Zmijevei nach Gornji Mami¢i und Gakpars waren manchen Meinungen nach auch aus Dalmatien. Obwohl Mikuliés von Koéerin aus Ruziéi kamen, stammten sie jedoch aus Dalmatien. Sesars, die von Radmans wiren, fliichteten und kamen aus Dalmatien aurick. Vor der Einwanderung der Kroaten war die Westherzegowina auSerhalb breiter Immigrationswegen. Man wanderte aus und viel seltener ein. Landschafilich war sie nicht interessant, geopolitisch aber schon. Diverse 17Eroberungsméichte zogen durch das Gebiet und kimpften, so dass die Westherzegowina fiir gréBere Einwanderungen aus entlegenen Gebieten nicht attraktiv war. Ihre heutige Bewohnerschaft sind die im 7. Jahrhundert eingewanderten Kroaten, die in den Adern das Blut von romanisierten Illyrern haben, von mittelalterlichen Quellen die Walachen oder Morlaken genannt. Es wurde auch nachgewiesen, dass eine gro8e Anzahl von heutigen Familien von den Kroaten Bunjewatzen abstammt. Auf jeden Fall gilt dies auch fiir die heutigen Bewohner von Koéerin. Im Gebiet der Westherzegowina war nicht einmal in Friedenszeiten leicht zu Uberleben, geschweige denn wahrend der Kriegszeit, Historische Ereignisse zeugen davon, dass Friedenszeiten in dieser Region sehr kurz und selten waren, im Unterschied zu Kriegszeiten, die lange dauerten und oftmalig waren, Seit den Rémern und Illyrern bis zu den neuesten, Tagen stand man hier fast dauernd im Krieg. Unter den Bedingungen des stindigen Kampfs ums Dasein und um elementare Menschenrechte entfaltete die Bevolkerung dieser Region bestimmte Selbsterhaltungseigen- schaften 178